Galaksija Nova 3-2019

Nigerijski spam

Ko kaže da je nigerijski spam čista prevara? Eto, meni je doneo nešto što priželjkujem već dvadesetak godina. Dobro, nije baš 20 miliona dolara koje mi je ostavio neki nepoznati rođak, ali...

Dejan Ristanović

Internet domeni su čudne voćke. Za firmu je neophodno da ima Internet domen, ali da li je jedan dovoljan? Ako ste ozbiljno u sajber svetu, ubrzo poželite da imate i domen za sebe - zašto bi vaša e-mail adresa bila neko dejan7609@gmail.com kad možete da budete dejan@ristanovic.com? To jest, ako uspete na vreme da ugrabite domen koji odgovara vašem prezimenu, bilo da je u .com, .rs, .srb ili nekom drugom području. Mislim da su svi moji prijatelji uhvatili domen-prezime (ili po više njih), a koliko je to pametno upitam se kad vidim da Bil Gejts nema ni gates.com, ni billgates.com, nego mu je blog na nekakvom gatesnotes.com. Ali je zato adresa Čaka Norisa gmail@chucknorris.com...

S kupovinom domena prvi put sam se sreo još 1996, kada je Internet stigao u Srbiju. Tada smo bili pod sankcijama, nije bilo kreditnih kartica, nije moglo da se plaća preko Interneta... Prvi domen, sezampro.com, nam je 19.02.1996. registrovao kolega iz Amerike Nikola Malenović; registracija je tada koštala $100 godišnje. Nikola nam je rekao da smo registraciju sezam.com domena promašili za svega 7 dana, registrovala ga je firma Sezame Technologies. Onda nam je BIGZ oteo domen sezam.co.yu, po (za tu priliku) uvedenom pravilu da .yu domene ne mogu da registruju pojedinci nego samo firme. I tako je ostalo sezampro.co.yu i sezampro.com.

Već u drugoj polovini te godine trebalo je da napravimo i PC Press-ov sajt, pa smo uzeli domen pcpress.co.yu i poželeli pcpress.com. Avaj - zakasnili smo za 35 dana, neko je registrovao pcpress.com, pcpress.net i pcpress.org. Na ličnoj liniji smo Zoran, Danko i ja imali više sreće, pa smo uspeli da uhvatimo domene zivotic.com, jevtovic.com i ristanovic.com.

Vremenom su domeni značajno pojeftinili, .com je koštao svega desetak dolara (u poslednje vreme je nešto poskupeo) i postao je velika mamipara. Vidite da je nešto slobodno pa registrujete... eto, da zaštitite brend. I to vas posle košta iz godine u godinu.

Vremenom i upornošću uspeli smo da ugrabimo sezam.com, kad je firma Sezame Technologies propala, a i sezam.net, koji je EUNET registrovao kada je dilovao s propalim sistemom koji smo ostavili u BIGZ-u, a koji se nazvao Sezam Net. Kada od posla nije bilo ništa, prestali su da plaćaju domen a SezamPro ga je preuzeo.

Što se tiče PC Press-a, kupovao sam razne domene iz raznih razloga. Najpre pc-press.com (eto, da imamo neki .com), pcpress.biz, pa sam onda u nekoj vezanoj kupovini dobio pcpress.info za dolar (ne razmišljajući o tome da nije u pitanju taj dolar, nego onih 10-15 dolara koje ću morati da plaćam svake sledeće godine), pa onda pcpress.mobi koji baš ni za šta ne služi i koji ću pustiti da istekne... sledeće godine... časna reč... Najzad 2013. godine prethodni vlasnike nije produžio pcpress.org pa sam ugrabio i njega.

Dosta je bilo davne istorije, prelazim na skorašnje događaje. Početkom maja stigne mi spam (!?) u kome neki Adebo Mayowa iz Lagosa, Nigerija, kaže I'm brokering PCpress.Net. The domain is available at an affordable price. Eto iskušenje. Nigerija, čuveno izvorište poruka o preminulim rođacima koji su nam ostavili desetine miliona dolara... Đavolja posla, ali pcpress.net... kako da ne odgovorim? I kažem ja nešto u stilu da sam možda zainteresovan, u zavisnosti od affordable price. Ispostavi se da je affordable price $350.

Ta suma je, što se mene tiče, baš nekako dobro izbalansirana da mogu da padnem na "prihvatljiv trošak za nešto što želim, mada mi uopšte ne treba". I tako nastavim pregovore, pitam ga kako da znam da je on vlasnik domena, a Adebo kaže "ako kažete da kupujete, ja ću vam prebaciti domen pa mi vi, kad vidite da ga imate, platite PayPal-om". Ne zvuči kao nigerijska prevara, makar i stizalo iz Lagosa, ali opet, dobra prevara i ne treba da zvuči kao da je prevara.

Otežući pregovore ("moram da pitam šefa, on će doći u ponedeljak") prekopam Whois bazu i shvatim da je domen pcpress.net zapravo istekao 5. aprila i da je pri kraju zaštitnog perioda od 30 ili 40 dana, tokom koga originalni vlasnik može da ga produži, a posle toga ide u opštu cirkulaciju. Dakle, Adebos ga još nije kupio, nego hoće da ga kupi za sitne pare pa da ga meni preproda za nešto manje sitne. I tako, guglovao sam okolo da vidim kako se kupuju istekli domeni, i nađem servis expireddomains.io koji mi kaže da za pcpress.net mogu da bidujem na GoDaddy sajtu. Super, to je ugledan sajt, reklamira se na Super Bowl-u i to tako što se supermodel Bar Rafaeli strasno ljubi s nekim gikom (youtube.com/watch?v=qDAxKPML88Y), idem tamo. Kaže, domen će koštati 6.87 funti za godišnju registraciju, 7.99 funti za prebacivanje domena kod njih, plus porez, sve skupa 17.68 funti. Dosta manje od $350.

I tako kupim domen, skinu mi pare s kartice i... ništa. Dobro, možda će malo da potraje. Četvrtak, petak, subota, nedelja... ništa se ne dešava. Već sam mislio da pišem službi podrške i da se bunim što su mi ukrali novac, kad u ponedeljak puf, pojavi se domen pcpress.net u mom kontrolnom panelu. Promenio sam podatke, podesio adrese name server-a, i sada pokazuje na naš sajt.

I tako uz pc-press.com, pcpress.biz, pcpress.mobi, pcpress.info i pcpress.org, koji mi ne trebaju ni za šta, imam i pcpress.net koji mi (ne) treba isto toliko. Ali sam bio srećan tog dana, uz nadu da ću jednom stići i do pcpress.com, a da baš ne moram da ga platim 4500 funti koliko trenutno košta...