Nešto malo Interneta

 

Tokom 1993. godine situacija je prilično crna - besni rat u Bosni, Jugoslavija je pod sankcijama Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija, besni inflacija kakva je zabeležena malo gde u svetu... Računarsko tržište kako-tako funkcioniše, ali bum Interneta u svetu nas zaobilazi - veze se održavaju "na mala vrata", zahvaljujući entuzijazmu kolega sa FON-a i ETF-a. Sezam uspeva da uspostavi UUCP vezu i po prvi put korisnici dobijaju "prave" e-mail adrese, najpre u obliku ime%sezam@moumee.calstatela.edu, a kasnije i ime@sezam.yu. Nažalost, razmena pošte sa svetom je veoma ograničena, a ni UUCP softver portiran sa UNIX-a ne čini nas previše srećnima...

... impuls u ovom smeru dalo nam je formiranje Beointerneta, mreže u koju je uključeno više računara na Fakultetu Organizacionih Nauka (FON) i Elektrotehničkom fakultetu (ETF) u Beogradu. Ubrzo smo ostvarili vezu baziranu na UUCP protokolu, koja obezbeđuje razmenu elektronske pošte između korisnika Sezama i korisnika bilo kog sistema vezanog u Beointernet. Omogućili smo i razmenu pojedinih konferencija, tako da se trenutno eksperimentalno razmenjuje Sezamova konferencija MALI.OGLASI sa konferencijom yu.oglasi Beointerneta; uskoro će se razmenjivati još neke stručne konferencije. Razmišlja se i o drugim vidovima povezivanja Sezama sa kompjuterskim mrežama u zemlji i svetu - pre svega o JUPAK priključku, a "prava stvar" bi bila linija koja nas direktno povezuje sa nekim sistemom vezanim u globalni Internet; tek bi tada naši korisnici dobili mogućnost da se komandom telnet direktno povežu sa nekim računarom u svetu ili da, recimo, komandom finger pogledaju koliko ima konzervi Coca Cole u automatu nekog američkog univerziteta. Verovatno ćemo za pun pristup globalnom Internet-u morati da sačekamo ukidanje sankcija, ali u međuvremenu može dosta toga da se uradi. Važno je da smo napravili prvi korak i da korisnici već uživaju u blagodetima UUCP pošte.

Vredi pomenuti i zanimljiv problem "zaslužan" za pravi bum poruka u konferenciji SEZAM: korisnici su ga nazvali "misterija noda 15". Naime, negde pred kraj juna 1993. jedan od računara na Sezamu se pokvario i to na jako čudan način - radio je sasvim normalno ali je povremeno u neku od poruka ubacivao znak dolar ($). Obzirom na to da je na taj računar upravo tada instaliran eksperimentalni UUCP softver, prvo smo problem pripisivali njemu, onda smo menjali mrežnu kartu, matičnu ploču... problem je opstao dok kompletan računar nije zamenjen novim, što je sve skupa potrajalo petnaestak dana, sasvim dovoljno za stotine duhovitih i drugih komentara, pa čak i za jednu poemu posvećenu nodu 15; računar kome je posvećeno toliko pažnje sada tužno stoji u nekom uglu čekajući da se nađe neko ko će ga popraviti...

Back Up Next