PC #68, jun 2001.

Posle "decenije snalaženja", domaće računarsko tržište se polako uklapa u legalne okvire. Počelo je od hardvera, koji se sve manje prodaje uz izbegavanje poreza, "crne" i "bele" magacine, otpremnicu koja zamenjuje račun i ostale "lepote". Za pojedinačne kupce to znači da opremu plaćaju za 20% više, ali dobijaju regularnu garanciju, a sve je popularnija i kupovina na kredit. Sivo tržište, naravno, neće odmah odumreti, a neki deo robe uvek će prolaziti tim kanalima - i u Nemačkoj se "na preporuku" oprema može dobiti vrlo povoljno, s tim što je isporuka u stanu na periferiji Minhena. Vlada bi mogla da ubrza sređivanje stanja na IT tržištu kada bi smanjila ili ukinula poreze na informatičku opremu, što je mera koja se primenjuje u Evropskoj Uniji i mnogim zemljama, iz jasnih razloga: računari su neophodni za unapređenje poslovanja, pa država stimuliše ne samo nabavku i korišćenje kompjutera u firmama, već i informatičko obrazovanje zasnovano na kućnom PC-ju.

Legalizacija softverskog tržišta biće krupniji zalogaj: hardver je kupovan bez plaćanja poreza, a softver "kupovan" bez plaćanja bilo čega. Navika da su programi besplatni je uništila perspektivnu industriju domaćeg softvera i učinila da nijedan operativni sistem ili softverski paket za najšire tržište nije lokalizovan, uz časni izuzetak Microsoft Office-a 97. Koliko su za takvo stanje "zaslužni" korisnici računara, koji su lako ubedili sebe da "mi nemamo para za softver" (kada bi oprema mogla nekako da se umnožava, kao u "Vrtu Rame" Artura Klarka, odjednom bi postalo opšte poznato da mi nemamo para ni za hardver), toliko su "pomogle" i softverske firme koje su žurile da primene sve moguće sankcije, a oklevale da ih ukinu. Recimo, moja Universal MSDN pretplata je u maju 1999. godine "zamrznuta" bez reči objašnjenja, a ni nekoliko meseci nakon ukidanja sankcija nema "automatskog odmrzavanja", već treba zvati, slati faksove, čekati... Sreća je što su predstavnici tih firmi iz susednih zemalja imali razumevanja za ono što se dešavalo, inače je pitanje kako bismo uopšte pisali o softveru tokom prethodnih godina.

Šta je bilo, bilo je - nadam se da ćemo već u sledećim brojevima "PC"-ja imati prilike da pišemo o akcijama kupovine softvera pod posebno povoljnim uslovima ("amnestija"), prodaji licenci uz nove računare i korišćenju legalnog softvera u firmama, a onda i na kućnim računarima. Posle toga dolazi onaj lepši deo priče u vidu lokalizacije, prevedenih uputstava, podrške... imaćemo čime da se bavimo. Vidimo se 5. jula!

 

horizontal rule

 

Artur Klark je sredinom sedamdesetih napisao čuveni roman "Susret sa Ramom" o ogromnom svemirskom brodu, proizvodu nepoznate civilizacije, koji prolazi kroz Sunčev sistem 2130. godine, kolosalno nezainteresovan za ljudski rod - jedan "naš" svemirski brod se spaja sa "uljezom" i ljudi istražuju njegovu unutrašnjost, ali na kraju je jedino pomena vredno saznanje da u svemiru postoji još inteligentnih bića kao i da je moguć "kosmički pogon", ubrzanje bez izbacivanja mase (Klark se kroz veći deo svog opusa drži toga da je brzina svetlosti nepremostiva). Petanest godina kasnije, Klark u koautorstvu sa Džentri Lijem, piše nastavak, "Rama II", a onda slede "Vrt Rame" i "Otkriveni Rama". Pri drugom dolasku Rama je znatno više zainteresovan za ljude, i sticajem okolnosti troje ljudi ostaje u Rami, koja napušta Sunčev sistem. Prvi deo "Vrta Rame" posvećen je upravo doživljajima te porodice, koja uči da sarađuje sa kompjuterskim sistemom Rame (sreća je da je među njima jedan kompjuterski stručnjak koji je, naravno, najpametniji :) i da od njega naručuje sve predmete koji su im potrebni. Sistem ih sintetiše, ali je problem objasniti mu od čega se sastoji hrana, alat, nameštaj... Čudno je što po dolasku na odredište "osmočlana porodica" (usput su se razmnožavali...) sreće neku vrstu biloškog robota koji sa njima razgovara na sasvim normalnom engleskom jeziku i očas može da napravi sve što je potrebno, dok je u brodu sve moralo na nekom užasno složenom simboličkom jeziku, ali dobro... Drugi deo  "Vrta Rame" možete slobodno da preskočite jer se bavi odnosima u okviru jedne zatvorene skupine i nema mnogo veze sa vanzemaljcima, ali je "Otkriveni Rama" za mene bio sjajno štivo.
Niste čitali o tome kako je tekla lokalizacija? Zainteresovaće vas priča Miss Microsoft u Beogradu iz "PC #31"...