PC #126, oktobar 2006.

Listajući "PC" uočićete da je koncept jednog kompjutera koji obavlja sve poslove definitivno napušten. Zamenjuju ga računar za rad (najjeftiniji), multimedijalni PC za dnevnu sobu (skuplji) i sistem za igre (najskuplji... ako ne nabavite Xbox 360). Uskoro ćemo i bukvalno biti okruženi računarima, a razne pametne telefone i PocketPC-je da i ne brojimo...

U romanu Isaka Asimova "Pod čeličnim nebom" Antoni Gerigel objašnjava Eliji Bejliju istoriju robotike rečima: "Da ste farmer, da li biste radije kupili traktor sa pozitronskim mozgom, kosačicu sa drugim pozitronskim mozgom, drljaču sa trećim, automobil sa četvrtim... ili biste nastavili da koristite postojeće uređaje bez 'inteligencije' i kupili jednog robota koji može svima njima da upravlja? Upozoravam vas da prva varijanta donosi možda 50 ili 100 puta veće troškove." Ili je pogrešio Asimov, ili se mi nalazimo u nekom od (uvek mogućih) tehnoloških ćorsokaka, pošto trenutno ugrađujemo "mozak" u svaki uređaj. Možda je stvar u tome što su mikroprocesori i druge računarske komponente postali neshvatljivo jeftini i predstavljaju tek delić troškova potrebnih za izradu nekog mehaničkog sklopa. Najzad, PC klonovi su u našim krajevima postali popularni kada je cena pala na 6000 maraka, što je onda zvučalo kao daleko veći novac od današnjih (nominalno ekvivalentnih) 3000 evra, a u ovom broju našeg časopisa videćete da se pristojan PC može kupiti već za 200 evra i da su se pojavili laptopovi koji koštaju svega 500 evra. Po jedan PC za svakog ukućanina, zajednički Xbox 360 za igre i multimediju (u našoj Redakciji ima potencijalnih kupaca, ali konzole ne stižu na domaće tržište), par gedžeta i... opremili ste svoj digitalni dom. Mislim, što se tiče hardvera.

Postojanje puno nezavisnih računara nije baš srećno rešenje, pa ćete odmah poželeti da ih umrežite, što uz wireless opremu ne predstavlja problem. Zamislićete se tek kada dođete do softvera - posle par godina kampanje polako prihvatamo činjenicu da se softver mora platiti, ali kupovati Windows, antivirus, ACDSee, Mail Washer, PowerDVD i još koješta za svaki pojedinačni kućni računar predstavlja ozbiljno opterećenje, naročito kada se zna da, dok gledamo film na PC-ju u dnevnoj sobi, ne koristimo računar iz radne sobe. Vista nije namenjena samo firmama već u sebi krije sve što je potrebno za spektakularne kućne primene, pa ćemo sledećih meseci videti kako će nam je Microsoft prodati i hoće li biti nekih, po mom mišljenju neophodnih, "porodičnih licenci" za više računara - najzad, ni Asimov ne pominje cenu firmvera u pozitronskom mozgu Denila Oliva. Vidimo se 1. novembra!

 

horizontal rule

 

Čitali ste taj roman? Naravno da jeste, i to verovatno domaći prevod. Možda ste kupili knjigu, izdatu 1977, od strane Izdavačkog preduzeća "Prosveta" u saradnji sa Izdavačkim zavodom "Jugoslavija", čiji su urednici Žika Bogdanović i Ivan V. Lalić, a prevodilac Antun Šoljan? Ili ste kupili izdanje "Polarisa" iz 1990. pod naslovom "Čelične pećine", čiji su prevodioci Antun Šoljan i Zoran Živković? Ili ste kupili "Polarisov" CD-ROM? Ma koju od varijanti da ste čitali, kraj romana je ovakav:
"U redu. Onda, idem kući. Želim da vidim Džesi i Bentlija i da ponovo živim normalnim životom. I hteo bih da se ispavam. Denile, da li ćeš ti ostati na Zemlji pošto Svemirci odu?"
R. Denil odgovori: "Nisu mi rekli. Zašto pitaš?"
Bejli se ugrize za usnu, a onda reče: "Nisam mislio da ću ikada reći nešto ovako nekome kao što si ti, Denile, ali ja u tebe imam poverenja. Čak ti se divim. Prestar sam da sam napustim Zemlji, ali kad se jednom otvore škole za iseljenike, tu je Bentli. A ako jednom možda Bentli i ti zajedno..."
"Možda." R. Denilovo lice nije izražavalo nikakvo osećanje. Bejli se iznenada nasmešio, uhvatio R. Denila za mišicu, a onda su zajedno izišli kroz vrata, ruku pod ruku.
Iako imam i oba pomenuta izdanja i oba Polaris CD-a, uvodnik sam pisao na poslu gde mi ništa od toga nije bilo pri ruci, pa sam za potrebe provere citata potražio original na Internetu. Preneo sam odnekud englesku verziju, pronašao šta mi je trebalo i onda refleksno pritisnuo Ctrl End da odem na kraj teksta pre nego što ga zatvorim. Kad tamo - drugačiji kraj. Čitao sam ga nekoliko puta ali ne vredi, takvog kraja se jednostavno ne sećam. Posle sam proverio kod kuće, i u prevedenim knjigama i u engleskom originalu - kraj romana zapravo ide ovako:
"All right. Then I'll go home. I want to see Jessie and Bentley and take up a natural existence again. And I want to sleep. --Daneel, will you stay on Earth after the Spacers go?"
R. Daneel said, "I have not been informed. Why do you ask?"
Baley bit his lip, then said, "I didn't think I would ever say anything like this to anyone like you, Daneel, but I trust you. I even--admire you. I'm too old ever to leave Earth myself, but when schools for emigrants are finally established, there's Bentley. If someday, perhaps, Bentley and you, together...
"Perhaps." R. Daneel's face was emotionless.
Do sada je sve u redu, a onda...
The robot turned to Julius Enderby, who was watching them with a flaccid face into which a certain vitality was only now beginning to return.
The robot said, "I have been trying, friend Julius, to understand some remarks Elijah made to me earlier. Perhaps I am beginning to, for it suddenly seems to me that the destruction of what should not be, that is, the destruction of what you people call evil, is less just and desirable than the conversion of this evil into what you call good."
He hesitated, then, almost as though he were surprised at his own words, he said, "Go, and sin no more!"
Baley, suddenly smiling, took R. Daneel's elbow, and they walked out the door, arm in arm.
Da li je prevodilac cenzurisao roman iz ličnih "ateističkih" motiva ili je zentao od kraja koji se makar u nekoj meri naslanja na Bibliju? Ajde da i razumemo 1977. godine, ali 1990... Kako bilo da bilo, rezultat je jedan jako nezadovoljan čitalac.
Roman je ovakvom cenzurom osakaćen na dva nivoa, pre svega zato što u njemu, ranije, postoji scena sa citiranjem (svakako kontraverznog) "Idi i ne greši više" segmenta Jevanđenja, pri čemu je ta scena ostala "u vazduhu", bez poente u daljoj radnji romana. Drugo i važnije, roman pokazuje da su oba glavna junaka, čovek i robot, evoluirali, jedan u svom odnosu prema robotima - koji se promenio od iracionalne mržnje do uvažavanje inteligencije, bez obzira na formu - dok je drugi evoluirao u svom shvatanju ljudskosti, razumevši da pravda nije (kako mu je ranije definisano) samo "stanje koje nastaje poštovanjem svih zakona". Čitaoci su voljom cenzora naprosto uskraćeni za ovu drugu komponentu uticaja događaja na ličnosti.
Uz razne komunjarske prevodioce, izgleda da jedino ima smisla čitati knjige u originalu :(