Godišnjica mature

 

Kako smo posetili zaduzbinu Riste i Perse Milenković

Subota, 16. jun 2001, 014h godina mature... dogovor je bio da se ujutru u 11 dođe u školu (dobro ne rekoše u 7:30, kao nekada), da vidimo šta je ostalo u ulici Narodnog fronta kad su već imena ulice i škole promenjena, a da onaj bitniji i u svakom pogledu hranljiviji deo bude uveče, u restoranu "Trandafilović". U školu nije došlo mnogo sveta, možda za jedno manje odeljenje, ali je imalo šta da se vidi. Zgrada je u boljem stanju nego kad smo mi dolazili u nju: okrečena je, napravljena je velika nadstrešnica na ulazu, vrata su sređena, sklonjena je bista Veljka Vlahovića, učionice su takođe okrečene, klupe zamenjene (a mislili ste da ljubavne izjave urezane u klupu ostaju zauvek...), napravljena velika vrata sa velikim bravama na kancelarijama, dvorište ograđeno velikom ogradom sa još većim katancima (nema više ništa do bacanja bombe u susedno dvorište Skupštine), čak su i WC-i renovirani. Iznenadilo me je što je velika sala na prvom spratu nestala (pretvorili su je u dve učionice) i što nema baš mnogo računara u školi - videh samo jednu računarsku učionicu u novom delu, iznad sale za fizičko. Ako vas zanima da li je ta sala renovirana, moraćete da pitate nekog drugog, ja sam je se i pre 20 (pardon, 014h) godina klonio.

U školi nas je dočekala Nataša Čaluković, malo posle su došle Vesna Jevremović (ona je sada profesor na Građevinskom fakultetu) i Olga Rnjak, a tu je bila i Bibika. Posetio nas je i direktor (da, Raspopović je i dalje direktor) koji je održao lep govor o školi i peripetijama iz njene istorije, a iz govora ćemo svakako zapamtiti da se poziv matematičara prenosi sa oca na zeta.

Pri izlasku iz škole smo sreli brojne buduće zetove, jer je sat kasnije trebalo da počne prijemni ispit za upis u prvi razred MG; već su se neki uplašili da će i nama dati da probamo zadatke ;) Eh, nadam se da će svi koji su nam smetali da se slikamo ispred škole položiti prijemni,  da će im biti lepo barem koliko i nama i da ćemo za koju godinu gledati i njihove Web strane...

 

Kako je bilo u kafani?  

Restoran "Trandafilović" se nalazi na Vračaru, jednu stanicu trole iza Slavije. Za one koji su možda otišli iz YU pre (nekog) rata, zvao se "Restoran Vračar", a za one koji su (u prethodnim životima) otišli još ranije nema problema, jer se pre nekog od ratova takođe zvao "Trandafilović". Danas je veoma nalik na socijalističke restorane iz vremena kada smo išli u školu: klimavi stolovi, milion puta oprani i mestimično pocepani stolnjaci, matori kelneri u belim košuljama i sa leptir-mašnama. Ono što verovatno ne znate (ja nisam znao, iako tuda svaki dan prolazim) je da restoran ima terasu na vrhu zgrade, na kojoj je i počela proslava. Tu smo pokušavali da prepoznamo jedni druge (sledeći put bi trebalo napraviti bedževe) i da posle "Zdravo" ne kažemo nikakvo ime ako nismo sigurni.

Negde oko 21:30 smo sišli pola sprata niže i ušli u mlečni restoran svečanu salu gde smo sekvencijalno savladali predjelo (pohovani kačkavalj, pohovanu papriku i par nepohovanih pečurki), roštilj, kolače, prigodno vino i sikter kafu. Sala je bila puna praktično do poslednjeg mesta, baš sam se prijatno iznenadio koliko je ljudi došlo. Prema zvaničnim podacima organizatora bilo nas je 67, od toga možda 8 profesora. Reče neko da se više nikad nećemo skupiti u tolikom broju (naravno da hoćemo). Nije bilo malo onih koji su specijalno zbog proslave došli iz inostranstva, i to ne samo iz Evrope - šteta jedino što Čupa nije mogao da stigne, a baš se toliko potrudio da nas sve sakupi. Možda će strana sa fotografijama predstavljati motiv za dolazak u nekoj sledećoj prilici...

Negde iza ponoći kelneri su polako počeli da se bore da nas se otarase, pa čim bi neki sto za trenutak ostao prazan, sa njega bi skinuli ne samo posuđe, nego i čaršaf (da samo znate što je lep sto ispod čaršafa...) I mi smo se borili za životni prostor, a najveći trijumf je zabeležen negde oko 1, kada je oslobođen ulaz u WC (mora i Baba Sera nekad da spava...) Nažalost, svemu najzad dođe kraj pa smo se oko 4:15 preselili ispred ulaznih vrata u restoran, a onda na razne strane... do sledeće godišnjice!

 

 
Ako vas zanima neka od fotografija u punoj rezoluciji, zgodnija za štampu, ako imate digitalnih / skeniranih fotografija koje biste negde stavili ili ste napravili stranu sa fotografijama koju bi trebalo linkovati, pišite...

 

Home Up Ponovo u školi Trandafilović