Računari 88

Šta smo lupali kad smo bili mali

Ovim brojem "Računari" ulaze u desetu godinu izlaženja. Za scenu dinamičnu poput kompjuterske, devet godina je prilično dug interval, sasvim dovoljan da se mnoge stvari iz korena promene i da se, na primer, nekadašnjih "fantastičnih 64 K" pretvori u "zanemarljivih 64 K". Prelistali smo stare brojeve "Računara" i izdvojili nekoliko zanimljivih izjava, tada tako prirodnih a danas...

Dejan Ristanović

Da počnemo od samog početka, uvodnog teksta iz "Računara u vašoj kući" (januar 1984): Upotreba komercijalnog programa je krajnje jednostavna... za korišćenja ovakvih programa nije, dakle, potrebno nikakvo posebno znanje. Korisnici bi, u stvari, još i voleli da je tako. Ali, o čemu bismo onda mi pisali ovih 9 godina?

Kada smo već kod uvodnika, evo i fragmenta iz redakcijskog uvodnika "Računara 2" (jul 1984): Računarsku revoluciju, najzad, možemo ostvariti samo ako budemo imali domaći računar. Domaći računar? Šta to beše? Mada, kad malo bolje razmislim, šta će nam revolucija? Mi smo, jelda, za promene mirnim putem...

Nemojte misliti da sam prebrzo prešao preko "Računara u vašoj kući" - ima tamo još dosta materijala za ovaj tekst. Recimo, potpis ispod slike na strani 27: Na disketu se može smestiti ogromna količina podataka - da li ih imate dovoljno za tako enorman apetit? Stvarno, imate li ih? Ili, ako vam te diskete trebaju za biznis: Proširen disk jedinicama, Commodore 64 postaje neobično pogodan za poslovne primene čak i kada je u pitanju obrada velike količine informacija. Ili, još jedna biserna procena: Vrlo je verovatno da će novi kompjuter (IBM PC jr) postići ogromnu popularnost na američkom tržištu, a možda i na evropskom. Opet, moglo je biti i gore - nije napisano sigurno!

Iz "Računara 1" se daju saznati i druge korisne stvari. Recimo da u celini gledano, računari sa ugrađenim monitorom nisu isplativa investicija (strana 9) ili da je za mnoge primene 16 kilobajta sasvim dovoljno - verovatno nećete nikada sastaviti program koji bi zauzimao više od 10 kilobajta memorije (strana 7) ili čak da Lynx-u pripada budućnost (Lynx je, za one koji tu budućnost još očekuju, nekakav britanski računar).

Multiprogramski rad je lako izvesti ako programi nemaju zajedničkih linijskih brojeva, piše na 34. strani "Računara 3". Šteta što to nije pročitao neko u Microsoft-u i IBM-u, ubiše se jadni od posla oko Windows-a i OS/2, a u stvari samo malo discipline sa linijskim brojevima može čuda da napravi! Isto tako, sreća što je Bil Gejts propustio tvrdnju iz "Računara 33" Bejzik je bejzik i od njega ne treba očekivati čuda - slikali bismo se za MS BASIC 7.0! A ostali bismo i bez RISC procesora da je ispravno shvaćeno ono što piše u "Računarima 6" (strana 20): Sa druge strane, mali broj naredbi skoro uvek znači sporije izvršavanje programa.

Kada bismo, kao u Orvelovoj 1984, mogli da preštampamo "Računare 5" verovatno bi se na strani 30 "greškom" pojavila fleka ispod koje se ne bi moglo pročitati da korist od piratije nije samo u preraspodeli programa nego i u osposobljavanju prave vojske mladih ljudi koja će sa tim softverom da se nosi. Svi znamo koliko se piratovalo, a koliko nam je "prava vojska" osposobljena... i to smo videli.

Tu rečenicu bismo, dakle, morali da zamrljamo ali ima i nekih koje bismo uramili. Ili zato što i danas sjajno zvuče (Mašinski nezavisan paket - programski paket koji ne radi ni na jednom računaru kaže Aleksandar Demel u "Računarima 8") ili zato što ih se sećamo sa nostalgijom. Recimo na 60. strani "Računara 31" jedan čitalac kaže: Kako ubrzati program? Evo ovako: liniju LD BC,0 zameniti linijama LD B,H, LD C,H. Jedan bajt manje i dva ciklusa kraće! Eh, stara dobra vremena kada se vodilo računa o svakom bajtu, rekoh i deklarisah promenljivu koja ima vrednosti 0 i 1 kao longint.

Vreme "eplovštine", izgleda, nepovratno prolazi - velike kutije sa polupraznim štampanim kolima koja treba dopunjavati čitavog života ne interesuje više ni najveće zanesenjake kaže u uvodu jednog od retkih "hardverskih" tekstova iz "Računara 6". Istina, poodavno nisam video neki Apple II, ali mi se sve čini da su njihova kućišta prave igračke prema ovom mom tower-u... a što se tiče doživotnog punjenja, baš bi mi dobro došao još jedan disk...

Kad smo već kod hardverskih tekstova, evo još malo o hardveru - "Računari 2", strana 82: Rad sa programom iz EPROM-a je komforniji čak i onda kada imate disk. Možda je ovde zapravo "proreknuta" pojava mrežnih kartica sa boot ROM-om? A kada smo već kod "nekomfornih" diskova, da vidimo koliki oni mogu da budu ("Računari 9", strana 28): Mana UNIX-a je što može da se instalira jedino na skupom hardveru - hard disk od 5 megabajta je neophodan čak i za naskromniju verziju dok se komforan rad postiže tek na diskovima od 20 megabajta. I jedno i drugo je ogroman prostor kada se, na primer, zna da dobre komercijalne avanture umeju da zauzmu i po 50-tak kilobajta ("Računari 3", strana 64).

Kada je "došao" PC, čule su se i ovakve tvrdnje: Nije potrebno ulagati veću sumu novca u kvalitetniju tastaturu. Dobre su i one jeftinije ("Računari 14", strana 18) ili Treba reći da, iako načini editovanja otkucane linije nisu baš mnogo komforni, i nema neke naročite potrebe za tim ("Računari 18", strana 41). Gde je PC, tu su i operativni sistemi za njega, na primer DOS 3.30, po prilici poslednja verzija MS DOS-a ("Računari 38" strana 22)... Najzad su se pojavili i domaći programi za PC. Karakteristika jednog od prvih: Program za obradu teksta omogućava istovremeni rad sa nekoliko različitih tekstova u memoriji pri čemu svaki može da ima čak 64000 znakova.

Posle svih ovih "uspešnih" prognoza, "komplimentom" ćete častiti i vest sa pete strane "Računara 4" da je ...najveći svetski proizvođač disk jedinica, firma Y-E Data iz Tokija, posle dugog istraživanja ustanovila da su disk jedinice od 9 cm najbolje za poslovnu upotrebu. Najveći proizvođač, pa ovako da lupi? U stvari, nije pogrešna procena nego naša terminologija - 9 cm dođe negde oko 3.5 inča. Pa vi sad vidite kako smo navikli na SI!

Kažu da je voćka iz komšijskog voćnjaka uvek slađa, a to se dokazuje i u "Računarima 4". Na 40. strani Vlada Kostić predstavlja svoj uslužni program rečima Mnogim ljubiteljima računara je vrlo teško da se naviknu na Spektrumov način kucanja naredbi... ovaj vam program pada kao kec na jedanaest. Potrebno je otkucati LOAD"", sačekati desetak sekundi i naredbe se kucaju slovo po slovo - kao na svakom krštenom kompjuteru. A onda, samo dve strane kasnije, jednako koristan uslužni program Đorđa Jankovića za Commodore 64: Osnovna ideja ovog programa je jednostavna - umesto da svaku instrukciju nekog programa kucate slovo po slovo što je prilično dosadno, zašto ne poverite taj posao samom računaru? Tada ćete moći, pritiskom na samo dva tastera, da unesete u program bilo koju instrukciju.

Bilo je u "Računarima" i stvari koje su i danas aktuelne, ne nužno na naše zadovoljstvo. Recimo, Jelena Rupnik u "Računarima 9" kaže da je školama u SR Srbiji upućena molba da se uzdrže od kupovine računara dok nadležni ne donesu odluku koji bi to računar trebalo da bude... Od tada su sve škole nekoliko puta promenile imena, SR Srbija je zaturila ono S, a možda je čak i neki direktor škole otišao u penziju, ali se ovog dopisa svi drže kao da je u Bibliji zapisan!

I za kraj, fragment rubrike "Pisma čitalaca" iz "Računara 9". Mirjana Nikolić, naš (nekada?) dežurni čitalac, kaže: Dakle, da ne dužim mnogo, predlažem da se umesto polemika i preganjanja preko novina lepo napravi jedan okrugli sto otvoren za sve... Takav okrugli sto sigurno ne bi razrešio sve dileme, ali bi bar bio neka vodilja... Jedino složno mi možemo uvesti malo reda i mira u ovaj kovitlac. Bilo je to novembra 1985. Lepo smo im rekli i objasnili i da je neko poslušao, ne bismo danas došli ovde gde smo! Ali, avaj...

Da ne bude nesporazuma, prethodna rečenica se odnosila na informatičare. Pa naravno. A šta ste Vi pomislili?