Vreme na vezi: 5 godina

Sezam je 11. novembra proslavio peti rođendan: preko 43,000 časova Sezamovi modemi, gotovo bez minuta odmora, odgovaraju na pozive korisnika, prenose im nove informacije i datoteke, primaju i isporučuju njihove poruke "začinjene" malim tajnama velikih majstora programiranja i, tu i tamo, ponekim tračem...

Dejan Ristanović

Pripremajući se za proslavu petog Sezamovog rođendana pokušali smo da na neki način "materijalizujemo" istoriju našeg sistema za modemske komunikacije - brojevi koji se pojavljuju u raznim biltenima postali su toliko veliki da se naprosto ne mogu pojmiti. Sezam je, recimo, za ovih pet godina opslužio 1,212,710 poziva; prvu seansu sa sedmocifrenim rednim brojem "uknjižio" je znesa i za to bio nagrađen jednogodišnjom pretplatom. Tih milion i dvesta hiljada poziva znače da je u proseku na svaka dva minuta neki od Sezamovih nodova podigao slušalicu i uspešno uspostavio vezu sa korisnikom! A ta veza je verovatno potrajala: korisnici su na vezi proveli 271,471 čas što znači da prosečna seansa traje nekih 14 minuta. Podatak o 270 hiljada radnih časova može se prevesti i na drugi način - za ovih pet, Sezam je "odradio" 31 godinu!

Šta se radi na Sezamu

Šta su naši korisnici radili svih tih pet (ili 30) godina? Glavno bogatstvo Sezama bile su i ostale konferencije - u dvadesetak javnih konferencija odnosno preko 300 tema pristiglo je, verovali ili ne, skoro 394,000 poruka odnosno 418,530,350 slovnih znakova. Još jedan džinovski broj koji nije lako pojmiti - koliko je zaista tih 400 "i kusur" megabajta? Uporedite sa nekom veoma opširnom knjigom - neki od "klasično opširnih" trotomnih romana iz prošloga veka (npr. "Rat i mir") ima oko 3.5 megabajta teksta, što znači da su Sezamovci napisali 115 dela sličnog obima. Telefonski imenik bivše SFRJ (šest ogromnih knjižurina štampanih najsitnijim poznatim slovima) predstavljao je oko 25 megabajta teksta - na Sezamu je napisano petnaestak takvih imenika! Ako bi se taj tekst štampao u knjizi standardnog formata, ona bi imala nekih 110,000 strana i bila debela dobrih deset metara! Što je najzanimljivije, dobar deo tog teksta (osim konferencija NOVOSTI i MALI.OGLASI) "zauvek" ostaje na Sezamovim diskovima tako da se uvek može videti o čemu su korisnici pre par godina pričali, do kakvih su rezultata došli i tome slično. Vredelo bi izdati Sezamove konferencije na CD ROM-u!

Elektronska pošta je osnovna usluga svakog sistema za modemske komunikacije. Nije, dakle, čudo da Sezamovi korisnici vole da se dopisuju: tokom ovih pet godina razmenjeno je preko 350,000 privatnih poruka i 137,424 poruke u grupama (grupe su Sezamov specijalitet - svaki korisnik potpuno slobodno formira grupu u koju uključuje do dvanaest prijatelja ili saradnika koji na taj način dobijaju svojevrsnu privatnu konferenciju u kojoj, neometani od ostalih, mogu diskutovati o temi koja ih zanima) - to je 215 megabajta privatne pošte (realno znatno više, jer se ova statistika vodi od 1. marta 1991. godine). Svakoga sata na Sezam je stizalo po 16 privatnih poruka - nije ni čudo da je za mnoge korisnike Sezam najdraži poštar!

Iako je Sezam bio i ostao bazično konferencijski sistem, korisnici vole i da download-uju fajlove. Za ovih pet godina preneseno je 59,792,755,710 bajta ili preko 55 gigabajta javnog softvera (na Sezamu nema programa čija bi distribucija značila povredu autorskih prava domaćih i/ili stranih firmi - distribuiramo jedino public domain, shareware, freeware i slične pakete)! Zamislite da su svi ti programi snimljeni na diskete od 1.2 megabajta, to bi bilo skoro 50,000 disketa. Ako bismo te diskete gusto naslagali jednu na drugu, dobili bismo gomilu visoku preko 125 metara!

A što se tiče chat-a, interaktivnog razgovora u kome korisnici tako rado učestvuju... Od 1. marta 1991. godine (datum kada smo počeli da vodimo statistiku vremena provedenog u chat-u) na Sezamu se razgovaralo gotovo 50,000 sati. Dakle, za 3 godine i 8 meseci u chat-u je provedeno skoro 2100 dana ili blizu šest godina! Koliko izgubljenog vremena, reći će verovatno neko, ali svo to vreme definitivno nije izgubljeno; neki su ga veoma dobro upotrebili! Pre nekoliko meseci je, na primer, jedna veza započeta u Sezamovom chat-u krunisana brakom! Venčali su se Mirjana Ferketić (minja.) i Boris Ilić (iboris). Mnogo sreće!

Sve ove rezultate trebalo je dostojno obeležiti i tako je Sezam svoj peti rođendan proslavio u dva nastavka!

Od mraka do zvezda

Sezamove moderatore, saradnike, poslovne partnere Sezama i "Računara" i mnoge istaknute ličnosti Beograda pozvali smo na proslavu u "Klubu vazduhoplovaca" u sredu, 9. novembra. Proslava je, na žalost, počela prilično "mračno": tačno u osam sati centar grada je pogodila nenajavljena restrikcija struje tako da smo prve goste dočekali u romantičnoj atmosferi, uz sveće zabodene na sva mesta koja su se na brzinu mogla improvizovati. Naročitu pažnju privukla je sveća "zasađena" u saksiju jednog fikusa.

Srećom, na struju se nije čekalo uobičajena dva sata - sveće su zamenili lusteri koji su osvetlili pre svega naše uvažene goste, a onda i sjajni ambijent "Aero kluba". Auditorijum je bio impozantan ali i raznolik: elita domaće računarske industrije (neki od naših partnera doveli su i svoje goste iz inostranstva), profesori Univerziteta, poslovni ljudi, popularne ličnosti iz sveta politike, novinarstva, televizije, filma... od ljudi koji se očito sjajno snalaze na gala prijemima, do mlade dame u crvenoj haljini koja se očito prvi put popela na štikle. Nismo želeli da zamaramo goste dugim govorima - Vesna Jeremić ih je pozdravila, ukratko im opisala Sezam i poželela dobar provod. Ostatak večeri proveli smo u razgovorima o Sezamu, "Računarima" i raznim drugim temama koje interesuju domaću računarsku javnost - uostalom, svaka od slika koje prate ovaj tekst zameniće stotinu reči koje bismo ovde napisali.

Pred kraj večeri nekoliko Sezamovaca je, razgledajući "Aero klub", "otkrilo" jednu veliku sobu sa okruglim stolom u stilu kralja Artura - bilo je to zgodno mesto za razgovor o Sezamovom jubileju. Za to vreme su Ana i fancy pokazivali svoje umeće na upravo "osvojenom" klaviru...

Atlantida koja ne tone

Žurka za Sezamovce održana je dva dana kasnije, 11. novembra, u novobeogradskom restoranu "Atlantida". Pozivu se odazvalo preko 150 korisnika koji su, verujemo, proveli ugodno veče sa službenim licima Sezama i najvernijim poslovnim partnerima "Računara". Govorancije je ovoga puta bilo nešto više - najpre su Vesna Jeremić, Zoran Životić i autor ovoga teksta pozdravili prisutne, onda je bilo malo žive muzike koja, na žalost, nije izazvala neke naročito povoljne utiske (traženo je neko AT M0, ili bar uključivanje MNP-a) pa je brzo zamenjena proverenim kasetama. Pred ponoć je stigla i rođendanska torta - svećice je ugasio cpetar, najmlađi Sezamovac, a onda je Zoran Životić demonstrirao svoje programerske sposobnosti tako što je podelio tortu na tačno onoliko delova koliko je bilo prisutnih (za jednim stolom su, doduše, pominjani neki "ARJ-ovani" parčići, ali šta da se radi) tako da je rolat ostao onima koji su želeli repete.

Pošto je torta procesirana na odgovarajući način, pristupili smo izvlačenju nagrada - svi prisutni su napisali svoja imena na papiriće i ubacili ih u pehar iz koga je Danica izvlačila nagrade. A posla je zbilja bilo: nekim Sezamovcima je očito šala bila milija od nagrada, pa je na izvučenim papirićima više puta pročitan neki komentar koji je izazivao opšti smeh u sali, ali nije imao potpis. Nagrade su, najzad, dobili smoki, omega, mdave, jelenica i blisky.

Poznati ubica žurki zvani "zadnji autobus" i ovoga puta je učinio da se iza ponoći deo društva raziđe, ali je mnogo Sezamovaca ostalo u Atlantidi do sitnih sati. Ni po povratku kućama im nije bilo do spavanja - trebalo je odmah pozvati Sezam i videti šta se, u chat-u i konferencijama, priča o žurci...

A budućnost?

Iza Sezama je jedna u svakom pogledu uspešna godina - bolja ekonomska situacija učinila je sistem pristupačnim daleko širem krugu korisnika što nam je omogućilo da gotovo udvostručimo broj članova. Novi članovi uvek znače novu živost u konferencijama, brojne vredne priloge i iskustva, ali i obavezu da se sistem širi da bi udovoljio njihovim zahtevima. Proširenja Sezama su uvek skopčana sa raznim problemima koje treba rešiti da bi se dobile nove linije. Glavni problem nije u ceni: 3,500 dinara za liniju je besmisleno visoka cifra, ali niko ne bi bio srećniji od nas kada bi se moglo platiti i dobiti odgovarajući broj kvalitetnih veza. Na žalost, situacija je takva da nabavka linija na dobroj centrali vezanih u seriju zahteva mnogo pregovora i mnogo čekanja. Intenzivno radimo na uvođenju nekoliko novih 14400 bps nodova i nadamo se da će u dogledno vreme biti dobrih vesti tog tipa.

Paralelno radimo na umrežavanju Sezama - tokom ove godine razmenjivana je privatna pošta i neke konferencije sa više sistema vezanih u domaću mrežu Beonet, a (eventualnim) uključivanjem Jugoslavije u globalni Internet (o čemu se poslednjih meseci mnogo govori) stekli bi se uslovi da korisnici Sezama izađu u svet i da, u sledećoj fazi, naši ljudi koji se nalaze u svetu lako i jeftino dođu do Sezama. To su planovi koji će, nadamo se, biti ostvareni do nekog od sledećih Sezamovih rođendana... najzad, pet godina je tek polovina od deset!