Zbogom, "Računari"

 

Poslednjih dana januara 2000. godine i formalno su prestali da postoje "Računari", najstariji i nekada najuticajniji računarski časopis na našim prostorima. Šta reći na kraju te priče, šesnaest godina posle "Računara u vašoj kući"?

Dejan Ristanović

Tužna je istina da sve ima svoj kraj. "Računari" su tavorili već nekoliko godina, a poslednji, 143. broj je izašao još februara 1999. Njegov uvodnik nije navodio na pomisao da je to zapravo zadnji broj, ali je rat bio teško vreme za računarske (i sve ostale) časopise, a posle njega je BIGZ, i sam u ozbiljnoj krizi, očito zaključio da mu "Računari" ne znače dovoljno da bi ulagao sredstva u nastavak izlaženja. Tako su krajem januara 2000. zaposleni preusmereni u druge redakcije, a na redakcijski telefon se više niko ne javlja. Nekih mesec dana ranije rasformiran je i SezamNet, sistem za modemske komunikacije. Ostala su samo sećanja...

10 godina

Projekat "Računari u vašoj kući" započet je u leto 1983. godine, nadovezujući se na dve ipo godine kontinuiranog pisanja o džepnim računarima u časopisu za popularizaciju nauke "Galaksija". Kada mi je Gavrilo Vučković, glavni urednik "Galaksije", rekao da treba početi rad na specijalnom izdanju o računarima, mislio sam da je u pitanju jednokratni posao koji se završava izdavanjem publikacije. Znao sam da će biti mnogo posla - tokom narednih šest meseci koncepcija "Računara u vašoj kući" se par puta menjala, pre svega pod uticajem Jovana Regaseka koji je bio urednik izdanja. Naročiti značaj imala je ideja Voje Antonića o samogradnji računara "galaksija", koji je Voja konstruisao i koji će tokom naredne godine napraviti preko 8000 Jugoslovena.

Ubrzo pošto su "Računari u vašoj kući" izašli na tržište, decembra 1983. (izdanje je datirano sa "januar 1984" jer je zaključeno da to "bolje zvuči" - publikacija je "svežija"; sada "bolje zvuči" da se kaže kako je izašlo 1983, jer to implicira godinu dana dužu tradiciju... mislite o tome kada pripremate neku knjigu), postalo je jasno da oni predstavljaju tek prvu glavu mnogo duže priče. Uspeh je bio toliki da ga je vredelo ponoviti. Najpre smo pripremali specijalna izdanja "Računari u vašoj kući 2" i "Računari u vašoj kući 3", a onda su specijalna izdanja prerasla u časopis, koji je najpre izlazio dvomesečno a onda i mesečno.

Nije bilo potrebno mnogo vremena pa da "Računari" zauzmu vodeće mesto u snažnoj konkurenciji časopisa iz drugih republika tadašnje Jugoslavije. Uvek ih je karakterisao pogled unapred: kada su se svi držali Spektruma i Komodora, "Računari" su imali smelosti da povedu čitaoce u PC svet. Kada je vladalo mišljenje da kompjuteri postoje zato da bi se programirali, "Računari" su počeli da se okreću ka aplikativnim segmentima i korišćenju kompjutera. Kada je softversko piratstvo postalo sasvim normalno, "Računari" su se "usudili" da raskrste sa piratskim oglasima i našli način da nabave originalne softverske pakete za testiranje. Kada su svi mislili da "naše telefonske linije nisu za modeme", "Računari" su osnovali Sezam, sistem za modemske komunikacije koji je ubrzo postao vodeći BBS na prostorima exYU. Ni jedan od tih prelomnih momenata nije bio lak, ali se pokazalo da svaki od njih vodi napred. Više o svemu tome u pročitaćete u tekstu "100 brojeva u 16 slika" koji je objavljen u "Računarima 100".

Ima, naravno, i raznih zanimljivih stvari koje u tom tekstu nisu napisane, pre svega zbog toga što je on bio prilagođen svečanoj prilici, stotom broju. Tokom prvih 10 godina "Računari" su više puta bili u umereno ozbiljnoj krizi, koja se obično poklapala sa raznim "potresima" u kući BIGZ. Ne bi bilo pošteno reći da BIGZ nije želeo sve najbolje "Računarima", kao uostalom i svim svojim časopisima, ali tako velika kuća nije posedovala fleksibilnost potrebnu jednom računarskom časopisu. Ljudi koji su pisali za "Računare" uglavnom nisu bili novinari, već profesionalci u svom poslu koji su u pisanju nalazili stručnu i ličnu satisfakciju. Za sve nas pitanje honorara nije bilo primarno jer od pisanja za "Računare" nismo živeli, ali su mnogi potezi BIGZ-ove birokratije znali itekako da zasmetaju. Za BIGZ je svaki iznos koji "Računari" zarade bio mali ("šta je to za ovoliki BIGZ?") a sve što treba nekome isplatiti bilo je ogromno ("koliko je to radničkih plata?"). Zato je bilo teško pratiti tehnologiju, nabavljati opremu i unapređivati tehnološki proces proizvodnje lista - "Računari" su do 1995. godine montirani "makaze & lepak" tehnikom.

Posebno su neprijatni bili "godišnji izveštaji" koji su "stavljani na uvid" Redakciji, uz konstataciju da "Računari" gube novac. Bile su to sasvim relativne kategorije, pošto se radilo o internim zaduženjima u okviru kuće po kojima cena štampa može da bude sasvim fluidna, ali je u svakoj od tih prilika reč "gašenje" visila kao Damoklov mač. Ipak, velika društvena kuća je imala i svojih dobrih strana, pošto je održala časopis i kroz pogubni period inflacije, kada je svako poslovanje zasnovano na realnim parametrima bilo gotovo nemoguće. "Računari" su preživeli sve te opasne trenutke i u najboljem zdravlju stigli do stotog broja kome je, u maju 1995. godine, pridavan veliki značaj.

+1 godina

Pokazalo se da stoti broj zaista predstavlja prekretnicu u razvoju "Računara". To je bio poslednji broj koji je uredio Jovan Regasek, dugogodišnji glavni urednik koji je početkom te godine emigrirao u Južnu Afriku. Nekoliko meseci kasnije pridružila mu se i Ranka Jovanović, zamenik glavnog urednika, pa je u Redakciji nastupio vakuum. Jova je tokom prethodnih 10 godina kreirao koncepciju časopisa i obezbeđivao njegov opstanak uspešno se noseći sa BIGZ-ovim establišmentom, ali je trošio mnogo snage i na čitav niz tehničkih poslova koje je sasvim lepo mogao obavljati i neko drugi. Kada je otišao, ostavio je za sobom časopis koji uživa visok ugled na tržištu, ima veliko poverenje poslovnih partnera i izvanrednu saradničku ekipu, ali ne i mehanizme koji bi omogućili da se sledeći broj uopšte proizvede.

U tim kriznim trenucima Vesna Jeremić, komercijalni urednik, je omogućila da "Računari" prežive, sa jedne strane obezbeđujući uobičajeni priliv oglasa, a sa druge organizujući rad i okupljajući novu ekipu. Brojeve od 101. do 104. faktički smo uređivali Zoran Životić i ja, hardverski blok je ponovo preuzeo Dejan Veselinović, a tokom jesenjih meseci u BIGZ-u su zaposleni Miljan Jovanović, Vladan Aleksić, Igor Pifat i "kršitelj" Vladimir Stanimirović. Tako se formirao tim sposoban da, uz pomoć spoljnih saradnika, stvara časopis, pa je u januaru 1995. (počev od broja 105) Miljan Jovanović imenovan za glavnog urednika "Računara".

Miljan je učinio sve da obezbedi kontinuitet "Računara" i imao je niz veoma dobrih ideja za rast i nove projekte, ali nažalost ni Vesna ni on nisu dugo bili "u milosti" kuće - već u prvim mesecima 1995. pokazuje se da svi mi ne umemo da funkcionišemo u BIGZ-u. Brojevi su bez ikakve naše krivice neoprostivo kasnili, mnogi naši planovi nisu mogli da prođu kroz esteblišment kuće, stalno je bilo problema sa isplatama honorara za časopis i za Sezam, nisu odobravane kompenzacije za opremu a bilo je i raznih veoma neprijatnih situacija. Ukratko, nije to bilo okruženje u kome je prijatno raditi i zato je praktično čitava ekipa, pošto je pripremila 107. broj, otišla svojim putem.

+2 godine

U BIGZ-u je ostao Vladan Aleksić, koji je ubrzo imenovan za glavnog urednika "Računara". Vladan je tom poslu pristupio veoma ambiciozno, pokušavajući da parira časopisu "PC" i da obezbedi što bolje pozicije "Računara" među oglašivačima. Podario je "Računarima" novi izgled uspevajući čak i nemoguće, tj. da ubedi BIGZ da se stranice osvetljavaju na foto-slogu "van kuće", pošto BIGZ nije imao odgovarajući osvetljivač.

"Medeni mesec" je kratko trajao: Vladan na duži rok nije mogao da obezbedi ostvarivanje svojih ideja u BIGZ-u, obećanja i najave koje je davao nije mogao ispuniti, što je loše delovalo na odnose sa saradnicima i poslovnim partnerima. Pretpostavljam da je ubrzo zaključio isto što i mi, pa je krajem 1996. godine, sa praktično kompletnom u međuvremenu formiranom ekipom saradnika, napustio "Računare" i pokrenuo časopis "Mikroračunari", u okviru "Mikro knjige". Taj časopis je opstao samo nekoliko meseci, da bi bio zamenjen časopisom "Mikro" [postojao je još nekoliko godina i onda prestao da izlazi], koji je domaće izdanje PC World-a; dobar deo ekipe "Mikroračunara" je posle toga prešao u "PC".

+2 godine

Tako je u redakciji "Računara" ponovo nastao vakuum - trebalo je okupiti i treću ekipu. Za glavnog urednika je januara 1997. godine imenovan Rade Knežević, koji je potražio pre svega mlađe saradnike i unekoliko izmenio profil "Računara", okrećući se ka vestima, DTP-u i (u određenoj meri) igrama. O ovom periodu života "Računara" najmanje znam, pa o njemu mogu suditi samo na osnovu objavljenih brojeva. Imam utisak da je novi urednik nastupio nepretenciozno, ne pokušavajući ozbiljnije da se takmiči na tržištu i ističući kao jedini adut "Računara" dugu tradiciju. Pokazalo se da se u kompjuterskom biznisu ne može živeti od stare slave - čitanost i uticaj "Računara" bili su veći u uvodnicima nego na tržištu, oglasa i prodatih primeraka je bilo sve manje, pa je BIGZ verovatno počeo da gubi strpljenje. Da je situacija u kući bila bolja, "Računari" bi "po inerciji" možda izlazili još neko vreme, ali ratni meseci i posleratna kriza značili su njihov kraj.

Kraj ne mora biti definitivan - u nekim srećnijim vremenima mogu se pojaviti neki novi "Računari". Čak i ako se to ne dogodi, deo "Računara" nastavlja da živi kroz "PC" i druge časopise, ali i u sećanjima ljudi koji su ih godinama čitali i koji su uz "Računare" upoznali i zavoleli računare. Poruke kolega iz inostranstva koji se povremeno raspituju o sudbini časopisa, ne propuštajući da kažu šta je taj časopis za njih značio, utvrđuju me u uverenju da su "Računari" obavili važan posao vernog pratioca i katalizatora jugoslovenske kompjuterske revolucije. Bio je to posao koji je vredelo uraditi i uvek će mi biti zadovoljstvo što sam u njemu učestvovao.

Linkovi

Prezentacija časopisa "Računari" [više ne postoji]

Kako su nastali "Računari"

"Računari u vašoj kući" (elektronsko izdanje)

Priča o samogradnji "galaksije"

100 brojeva u 16 slika

Indeks tema "Računara"

"Računari" u elektronskoj formi?"

Nezvanična prezentacija "Računara", delo Srđana Pantića [link neaktivan]

Kako (ni)su funkcionisali "Računari", tekst Srđana Pantića [link neaktivan]

Kako je nastao PC Press

Prezentacija časopisa "PC"

Prezentacija SezamaPro

 

Vaš komentar?